MEHOV AMANET

Nikada nisam upoznao, nikada nisam ni čuo za Meha Agovića, običnog čovjeka iz moga zavičaja. Danas su Meha sahranili u njegovoj rodnoj Vrbici, nakon što je presretnut, zvjesrki mučen i ubijen. Ni pod najvećim mukama, ni za spas života, kako mi javljaju, Meho, seoski siromašak, nije htio odati napadačima gdje skriva ključ od kase u kojoj je nosio novac koji je trebao predati svojim komšijama.

Tiho izgovaram Mehovo ime, znam: tu u predjelima moga djetinjstva, skoro neprimjetno, živio je neko toliko bolji od mene. Tiho izgovram to ime, kao opomenu – koliko takvih, sasvim običnih, prođe kraj nas a da ih i ne primijetimo. Tiho izgovram ime onog što je životom posvjedočio da uprkos svemu, postoji ono što beskrajno razdvaja čovjeka od zlkovca.

Upamtite to ljudsko ime. Taj ključ u stisnutoj mrtvoj ruci Meho Agović ostavio je u amanet svakome od nas. Da ga nosimo i čuvamo kao mjeru ljudskoga stida i nade. Samo od nas, od svakoga od nas, zavisi, hoće li na našim rukama Meho Agović opet umrijeti.

Esad Kočan

Neka Allah Uzvišeni njegovoj plemenitoj duši podari vječni rahmet

El-Fatiha