Jednom nogom na brodu drugom na obali

Postovani Agovići, Odivići i svi ljudi dobre volje,

Život nas je razasuo od Australije i Novog Zelanda do Aljaske i Čilea. Nema mjesta na zemaljskoj kugli gdje agovsko uho nije došlo. Svi znamo odakle smo došli i kako nas je život ‘mazio’ u našem rodnom kraju. Svi znamo kako smo krivili vratove i gledali čim napunimo 14 godina da bježimo u svijet – trbuhom za kruhom.
Često sam sam sebe pitao: ‘koliko li je vrhunskih sportista iz naših, Agovskih brvnara propalo zato što nisu imali uslova da se razvijaju onako kako je trebalo?’ Kao 10-godišnjak sam gledao Musu kako sa drvenim skijama gumenih poveza po našim Osojskim skladovima skače po 25 metara. Šta mislite da je on imao mogućnosti da završi u nekom skijaškom kampu kod nekog dobrog trenera škole letenja.
Ovakvih primjera ima svako od nas ko je tamo rodjen: ili sport ili nauka…, ali život se često i okrutno igra sa nama: dijete koje je vrhunski učenik potiče najčešće iz siromašne porodice i roditelji ne mogu da ga na pravi način odškoluju.
Bogu iza nogu, bez puteva, bez škola, bez ikakvih mogućnosti.
Kraj prošlog vijeka i propast zajedničke nam domovine nas je definitivno gurnuo u daleke zemlje, na put koji će nas sve potpuno promijeniti i to u svakom pogledu. Sada većina nas stoji jednom nogom na brodu (svijet) a drugom na obali (rodni nam kraj). Nismo ni za tamo ni za ovamo. Ali smo skoro svi, hvala Alahu, stekli nešto, školovali djecu i prvi put u našoj mučnoj istoriji imamo mogućnosti. Imamo mogućnosti ne samo da velikim koracima na bolje mijenjamo sebe i svoje porodice nego sada imamo mogućnosti da pomognemo naš kraj; da ga konačno učinimo privlačnim za život i da djeca iz našeg sela ne moraju našim stopama, trbuhom za kruhom, da se integrišu u strana društva. Ovo ‘integrišu’ treba, na žalost, čitati kao asimiliraju, jer na duže staze to je neizbježno.
ZATO nam treba fondacija ‘Agović’!
ZATO treba poći baš od mikronivoa sa pomaganjem.
ZATO treba svako u svojim mogućnostima nešto da odradi za ovu fondaciju. Kako reče Senad Jonuzov: tamo gdje smo pravili male korake treba da startujemo sa malim projektima. Kako mi kao fondacija budemo rasli tako će rasti i realizacija naših ideja i planova.
Nije mi cilj da ovdje proklamiram velike ideje i da se bacam velikim iznosima. Ja cu da dajem €:10 mjesecno. To će se autmatski odbijati sa mog računa sve dok sam živ. Po meni najvažnije je da ovo omasovimo. Hvala Alahu te nas ima; još da izgradimo kontinuitet u davanju malih mjesečnih iznosa i napravićemo udarnu pesnicu koja nam Vrbicu za par godina može preporoditi. Svako od nas što smo rasijani po svijetu potroši svaki dan €:10 ni na šta. E pa jedan dan u njesecu neću ni na šta, nego ću ih davati za Agoviće. Evo kažem Agoviće a u stvari mislim na naše selo. Uostalom uvijek govorim: od nas Agovića najbolji su Alibašići.
Rodjaci, bratsvenici, okupimo se oko ove ideje koja će nas ponovo zbližiti i dati nam šansu da se ponovo upoznamo.
Neka nam je sa srećom!!

Ako se zeliš učlaniti klikni na ovaj link: http://bit.ly/agovfond

Rahim Šuċov